Mice Torbice

NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN
NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN
NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN

28. siječnja 2013.

DJEČJI BISERI - 2. DIO




                                      DJEČJI BISERIIIIII - 2 dio !!!!

Vrtni patuljci imaju svi crvene kape, tako da ih ne pogazimo kada kosimo travu.

Muškarci ne mogu oženiti muškarce, jer tada nitko ne bi mogao nositi bijelu haljinu.

Životno osiguranje su novci koje dobijete, kada preživite smrtni slučaj.

U subotu je tata pobijedio na izložbi pasa.

Moji roditelji samo kupuju sivi papir za WC, jer je taj već korišten i ne zagađuje okoliš.

Breskva je nešto kao jabuka, samo s tepihom okolo.

Kada bismo jeli bolesne krave, dobili bismo ISDN.

Riblji štapići su već dugo mrtvi i ne mogu više plivati.

Doduše, ja nisam kršten, ali sam cijepljen.

U crvenom krizu se žene i muškarci posvećuju ljubavi, neki to rade besplatno, drugi za to uzimaju novce.

Šibice uvijek valja sakriti da ne bi dobili malu djecu.

Moj ujak je odveo svinju iza kuće i zaklao ju zajedno s djedom.

Seljaci svaki dan moraju dojiti krave.

Moja teta je išla na Aerobic. Drugi dan su ju tako boljele ruke, da ih nije mogla dignuti iznad glave. Isto tako je bilo s nogama.

Na obali potoka je sjedila seljanka koja je muzla kravu, u vodi je bilo obrnuto.

Konji su nosili ukrase na glavi i na repovima. Svaki jahač je bio slično ukrašen.

Biblija se kod muslimana zove Kodak.

Papa živi u Vakuumu.

U Francuskoj su ljude prije ubijali ljutinom.

Kod nas muškarci mogu imati samo jednu ženu. To se zove Monotonija.

Kod nas kod kuće svi imaju svoju sobu. Samo tata ne, on uvijek mora spavati s mamom.
 
 
 
                               mjauuuuuuuuuuuuuuuu 

PRIČA JEDNE UČITELJICE



                  
                    PRIČA JEDNE UČITELJICE  ♥

Zvala se gospođa Nada. Prvog dana školske godine svojim učenicima petog razreda je ispričala jednu laž. Poput većine učiteljica rekla je djeci da ih sve podjednako voli. Ali to je nemoguće jer je u prvom redu za klupom na svom mjestu sjedio dječak, po imenu Marko.

Gospođa Nada je promatrala Marka prethodne godine i primijetila da se rijetko igra sa ostalom djecom, odjeća mu je neuredna i da se ne kupa redovno. Marko je također znao biti neugodan. Došlo je do toga da je gospođa Nada zaista uživala pisati velike masne jedinice crvenom kemijskom olovkom na njegovim zadacima. U školi gdje je gospođa Nada predavala, nastavnik je na kraju godine bio dužan da prije nego što napiše svoje mišljenje o svakom učeniku, pročita mišljenja ostalih nastavnika od prethodnih godina. Gospođa Nada je ostavila Markov izvještaj za kraj. Kada ga je pročitala doživjela je veliko iznenađenje.

U prvom razredu, za Marka je pisalo, “Marko je bistro dijete i uvijek se smije. Uredan je i lijepo odgojen. Pravo je zadovoljstvo poznavati ga.”

U drugom razredu, “Marko je odličan učenik, svi ga vole, ali ima problema kod kuće jer mu je majka neizlječivo bolesna.”

U trećem razredu, “Teško je podnio smrt svoje majke. Trudi se koliko može, ali njegov otac uopće ne obraća pažnju i ako se nešto ne promijeni, to će se loše odraziti po njega.”

U četvrtom razredu, “Marko se povukao u sebe i ne pokazuje interes za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava pod satom.”

Gospođa Nada je sada shvatila u čemu je problem i postidjela se. Još joj je gore bilo kada su joj učenici donijeli božićne poklone umotane u ukrasne papire, svi osim Marka koji je svoj poklon donio nespretno umotan u običnu papirnatu vrećicu. Gospođa Nada je uz veliki napor otvorila baš njegov poklon između svih ostalih. Neka djeca su se počela smijati kada je otkrila ogrlicu od plastične imitacije kamenja, gdje su neki vidno nedostajali, kao i do pola ispunjenu bočicu parfema. Utišala je dječji smijeh tako što je rekla da je ogrlica predivna i stavila je oko vrata, a parfem je stavila sebi na ruku.

Marko je ostao posljednji poslije škole da bi joj rekao: “Gospođo Nado, danas ste mirisali kao nekada moja majka.”

Pošto su djeca otišla, plakala je skoro sat vremena. Od tog dana je prestala predavati djeci gramatiku i matematiku. Umjesto toga počela je učiti ih. Gospođa Nada je obratila posebnu pažnju na Marka. Kako je radila s njim, tako je živnuo. Što ga je više poticala, brže je napredovao. Na kraju godine Marko je postao jedan od najboljih učenika u razredu, pored toga što je slagala da podjednako voli svu djecu Marko je postao njen omiljeni učenik. Sljedeće godine je pronašla poruku ispod vrata od Marka, da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu.

Šest godina je prošlo prije nego što je dobila novu poruku od Marka. Napisao joj je da je završio srednju školu, treći u generaciji, ali da je ona i dalje najbolja učiteljica u njegovom životu. Poslije četiri godine, dobila je još jedno pismo da mu je ponekad bilo teško, ali je završio fakultet sa najboljim ocjenama. Uvjeravao je gospođu Nadu da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu. Poslije četiri godine stiglo je još jedno pismo u kome je pisao da je odlučio da i dalje nastavi sa studiranjem. Pismo je bilo potpisano sa Dipl. Ing.

Ali ovdje nije kraj priči. Stiglo je još jedno pismo tog proljeća. Marko je rekao da je upoznao jednu djevojku i da će se vjenčati. Objasnio joj je da mu je otac preminuo prije nekoliko godina i pitao je gospođu Nadu da li bi pristala da na vjenčanju uzme mjesto obično rezervirano za mladoženjinu majku. Naravno da je gospođa Nada pristala. I kao što već pogađate, stavila je onu ogrlicu i onaj parfem.

Zagrlili su se i Marko joj je šapnuo:

“Hvala gospođo Nado što ste vjerovali u mene. Hvala vam mnogo što ste mi omogućili da se osjećam posebnim i da mogu postići nešto u životu.”

Gospođa Nada, je sa suzama u očima, šapnula:

“Marko, griješiš, ti si taj koji mi je omogućio da postignem nešto u životu. Prije tebe ja nisam znala kako da učim druge.”
 
 
 
                         mjauuuuuuuuuuuuuuu

25. siječnja 2013.

DJEČJI BISERI



                                ♥ DJEČJI AFORIZMI ♥
Jako sam se uplašio kad se mama razboljela.
Mislio sam da će tata da nam kuha.

Seka ima velika usta. Može da otpjeva dvije pjesme odjednom.

Sjećam se kada se mama posvađala sa tatom.
Tada sam prvi put vidio leteće tanjure.

Moj Džeki ne voli da se kupa. Nije on morski pas.

Ja sam mišiće dobio od mljeka, a moj tata od piva.

Nikome nisam rekao da sam razbio vazu. Nisam ja tužibaba.

Mama je bila lijepa i mlada, sve dok nije upoznala tatu.

Deda nije umro. Otišao je pa-pa!

Volim juhu. Ona ne mora da se žvače.

Igramo se ćorave bake. Sakrili smo baki naočale.

Moja baka se frizira da ne bi ličila na vješticu.

Prohodao sam jer tata više nije htio da me nosi.

Mama me nosila devet meseci. Mora da se strašno umorila.

Ja guram bracu u kolicima, jer on još nema vozačku dozvolu.

Pojeo sam ofarbano jaje. Žumance je bilo žuto, a belance bijelo.

Moja mama je debela, jer prave samo tjesne suknje.

Tata me je vodio na utakmicu, da jedemo kikiriki i sjemenke.

Kad me je donjela roda, mama nije bila kod kuće. Bila je u bolnici.

                                                  



                               mjauuuuuuuuuuuu ♥♥♥♥♥

19. siječnja 2013.

DA LI STE ČOVJEK???????



                                   ...Ovo je nešto najbolje što sam do sada pročitala!!!!!!..











                                                   mjauuuuuuuuuuuuuuuu ::::)))


15. siječnja 2013.

Siječanj 2013 g.


Duugo me nije bilo jer mi je bez veze bilo blablati bez fotki koje nisam mogla učitavati...
Nadešavalo nam se stvarno toliko toga da nemrem sve strpati u jedan post,samo ću Vam staviti par sličkica sa Božićnog sajma u Slavonskom Brodu  na kojem  smo definitivno pokupili svu slavu !!!
Radimo punom parom,otvorile su se neke nove suradnje ,mene bole prsteki ali svejedno uživam kada imam posla i kada se moje vrnđarije vole i traže  :)..
 
 
 
                                            ...naša kućica sa Suuuperozbiljnim Micanom :) ...



                                               .... Mican je  bio glavna faca na sajmu ...
 
 

                                          
                                             ...a Melisa nam je napravila ovu pločicu ...


Nadam se da ću uhvatiti vremena da se povremeno javim jer bih trenutno najviše voljela da sam hobotnica pa da imam više pari ruku za vrnđanje...



                                                     mjauuuuuuuuuuuuuuuuuuu  :::::))))