Mice Torbice

NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN
NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN
NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN

7. rujna 2015.

Kako sam postala Mica Vrnđalica



Genima kod mene su sve zakuhali geni koje je moja mama pokušala zeznuti..

   Kao mala bila sam čudo jer sam samostalno plivala s 2,5 godine, bila sam pristojna i uvijek obučena u bijelo s malim damskim rukavicama i torbicom, a kada smo došli u goste moja mama je mirno ispijala kavicu jer sam ja stavila ruke na leđa i gledala što sve ima ali ništa nisam dirala samo sam ispitivala "a koje je to boje"..Boje su i danas vrlo važne u mom životu!!
    Jedino sam bila "zločesta" u vezi slikovnica jer mi je mama svaki dan morala kupiti jednu koja se je čitala pred spavanje, i sve sam ja to s 3 g znala napamet i izluđivala sam svoje roditelje jer im nisam dala opciju da preskaču djelove tih bajki koje su mi milion puta čitali i normalno da im je sve to već išlo na živce..
    Mama je bila uvjerena da ću u najmanju ruku biti Atomska Fizičarka svjetskoga glasa sa svim mogućim titulama koje se mogu zamisliti ( bože dragi te naše naivne mame ) jer sam i dalje u životu bila i ostala knjiški moljac..
    No geni koje sam već spomenula sve su to pobrkali, jer sam ja već sa 6 g stajala kraj mame i pokušavala skužiti pletenje, što je naravno nemoguća misija jer brzinom kojom ona plete ne vidite niti igle a kamoli tehniku..Molila sam ju da mi pokaže, i ona je rekla da to meni ne treba da se ja neću mučiti s ručnim radom, jer kada postanem Atomska Fizičarka moći ću si kupiti što želim..
A ja sam bila dosadna i pristala mi je pokazati ali prije toga je rekla onu strašnu rečenicu od koje su mi se ledile i žile i krv ~ "Pokazat ću ti 3 puta, ako tada ne skužiš onda si glupa i ostavi se toga!!"
Imam 6 g, bojim se do neba ali oni dosadni geni guraju me da mi pokaže kako se to radi...
    Tako sam počela, mučila se , pitala susjede, griješila i najviše sama dolazila do nekakvih rješenja jer tada nije bilo interneta niti jubitubija da mi olakša stvar!
     Kukičanje sam naučila potpuno sama iz knjige koju i dan danas imam i izuzetno cijenim!!
Godinama sam radila klasične ručne radove tipa stoljnjaka, zavjesa, plela sam vestice na starinski način kako su to radile naše bake sve do prije nekih 20-tak godina kada smo mama i ja završila dva specijalna tečaja koja su osmislili Amerikanci, i tu sam shvatila da ne znam baš ništa o pletenju osim prave i krive očice!!
Naša učiteljica bila je izvanredna starija žena s fenomenalnim smislom za humor i s tako debelim staklima na očalama da sam ju ja prozvala Oko Sokolovo ali unatoč dioptriji niti jedna greškica u radu joj nije promakla.Bila je stroga i ja sam joj zbog toga beskrajno zahvalna jer nam je dala znanje koje mi i dan danas vrijedi zlata!!
Tečaj je pohađalo 150 žena, a kao i svagdje ostalo je nas 8 najboljih ( mama, ja + još 6 žena ) koje smo onda kao vrhunske vrnđalice radile za ambasadore, i dragi moji to je bilo plaćeno tako dobro da smo uživali par godina.Strašno su nas cijenili i to nam je bio dodatni bonus!!
Život me je onda pokrenuo u drugom smjeru i prije 10g sam se udala za Micana i došla u Slavonski Brod, zaposlila se no to nije dobro završilo pa da se izvučem od boleština koje su me napadale jedna za drugom okrenula sam se svojoj kreativnosti i sašila svoju prvu torbicu s aplikacijom Mice..
Torbica se svidjela svima, pa sam još napravila par torbica s Micama i vidjela da ženice to objavljuju na fb, o kojemu nisam imala pojma, ali sam se pomučila i napravila stranicu koja je logično dobila naziv Mice Torbice, te se tako kroz godine i stvorio moj brend a ja sam postala Mica ....
No nekako se sve pomaklo sa šivanja na heklačicu i vunicu pa su tako i nastale moje kape~ Likovi koji su i dan danas moj najtraženiji proizvod a ujedno sam taj dio vunenih artikala premjestila na novu fb stranicu HeklArt da je sve preglednije!!
Vrnđajući sve te moje rukotvorine tako sam ja na kraju postala Mica Vrnđalica...





                                   mjauuuuuuuuuuuuuuuuuuu....



Nema komentara:

Objavi komentar